Amalaki vrata Ekadashi
Amalaki vrata Ekadashi – priča iz Brahmanda Purane
Amalaki vrata Ekadashi ki Jay!
Kralj Mandhata jednom je upitao Vasištha Munia, “O veliki mudrače, molim te budi milostiv i reci mi nešto o svetom postu kojim mogu dostići vječnost.
Vasištha Muni odgovori, “O kralju, pažljivo slušaj dok ti govorim o najboljem od svih postova, Amalaki Ekadašiju. Onaj tko se s velikom vjerom pridržava posta na ovaj Amalaki vrata Ekadashi stječe golemo bogatstvo, oslobađa se svih vrsta grijeha i dostiže oslobođenje.
Post na ovaj Amalaki vrata Ekadashi pročišćava više od milostinje od 1000 krava datih čistom brahmani. Zato te molim pažljivo poslušaj priču koju ću ti ispričati o lovcu koji je, svakodnevno primoran ubijati nevine životinje kako bi preživio, dostigao oslobođenje pažljivo posteći na Amalaki vrata Ekadashi sljedeći propisana pravila i propise obožavanja.
Kraljevstvo Vaidiša
U kraljevstvu Vaidiša, živjeli su brahmane, kšatriye, vaišye i šudre, i svi su podjednako bili obdareni Vedskim znanjem, silnom tjelesnom snagom, i velikom inteligencijom. O lave među kraljevima, cijelo je kraljevstvo bilo prožeto zvucima Veda, nitko nije bio ateist ni grešnik. Vladar ovog kraljevstva bio je Kralj Pashabinduka, član dinastije Soma, mjeseca. Bio je poznat i kao Chitraratha, bio je jako religiozan i istinoljubiv. Govorilo se da je kralj Chitraratha snažan kao 10.000 slonova, da mu je bogatstvo nemjerljivo i da savršeno dobro zna 6 dijelova Vedske mudrosti.
Za vrijeme vladavine Maharaje Chitrarathe, nijedna osoba u kraljevstvu nije pokušala vršiti tuđu dharmu (službu). Svi su savršeno vjerni svojoj dharmi – brahmana, kšatriya, vaisya i šudra. Niti jedan škrtac ni siromah nije se mogao naći, niti je bilo suša i poplava. U kraljevstvu nije bilo bolesti, i svi su bili dobrog zdravlja. Ljudi si se posvetili privrženom služenju Svevišnje Božanske Osobe, Gospodina Višnua, kao i kralj, koji se također posvetio posebnoj službi Gospodina Šive. Osim toga svi su dva puta mjesečno postili na Ekadašije.
Tako su, o najbolji među kraljevima, građani Vaidiša živjeli su mnogo godina u velikoj sreći i blagostanju. Ostavivši sve materijalističke religije, odlučili su se potpuno i s ljubavlju posvetiti službi Svevišnjeg Gospodina, Harija.
Post za sveti Amalaki vrata Ekadashi
Jednom, u Phalguna (veljača – ožujak) mjesecu, post za sveti Amalaki vrata Ekadashi preklapao se sa dvadašijem. Kralj Chitraratha shvatio je da se ovim osobitim postom može steći izuzetno velika dobrobit, stoga su se on i ostali građani Vaidiša pridržavali strogih pravila slijeđenja ovog svetog Ekadašija, pažljivo slijedeći sva pravila i propise.
Nakon kupanja u rijeci, kralj i svi njegovi podanici otišli su u hram Gospodina Višnua, gdje je raslo amalaki drvo. Najprije je kralj sa svojim učenim mudracima drvetu ponudio vrč vode, kao i lijepi baldahin, cipele, zlato, dijamante, rubine, bisere, safire i aromatične mirise.
Zatim su obožavali Gospodina Parašurama ovom molitvom, “‘O Gospodine Parašurama, o sine Renuka, o Sve-zadovoljni, o osloboditelju svijeta, ljubazno se pojavi ispod ovog amalaki drveta i primi naše ponizno poštovanje’’.
Zatim su se molili amalaki drvetu, “‘O Amalaki, o potomče Gospodina Brahme, ti možeš uništiti sve vrste grešnih djelatnosti. Molimo te primi naše ponizno poštovanje i ove skromne darove. O Amalaki, ti si zapravo oblik brahmane, i jednom te obožavao čak i Gospodin Ramacandra osobno. Tko god te obiđe odmah se oslobađa svih grijeha’’.
Nakon što su izgovorili ove izvanredne molitve, kralj Chitraratha i njegovi podanici ostali su budni cijelu noć, moleći i služeći prema pravilima i odredbama koje nalaže sveti post na Ekadaši.
Lovac privučen obožavanjem na Amalaki vrata Ekadashi
Jednom u vrijeme ovog vrlo povoljnog vremena posta i molitve prišao im je vrlo nereligiozan čovjek, koji je uzdržavao sebe i svoju obitelj ubijanjem životinja. Opterećen patnjom i grijehom, lovac je vidio kralja i stanovnike Vaidiša gdje slijede Amalaki vrata Ekadashi bdijući cijelu noć, posteći i obožavajući Gospodina Višnua u lijepom šumskom ozračju, koji je bio prelijepo ukrašen mnogim svjetiljkama. Lovac se sakrio u blizini, pitajući se kakav je to neobičan prizor pred njim.
“Što se to tamo događa?” pitao se. To što je vidio u onoj čarobnoj šumi ispod svetog Amalaki drveta bilo je božanstvo Gospodina Damodare obožavano na asani na posudi s vodom, a što je čuo bili su bhakte koji su pjevali svete pjesme u kojima se opisuje transcendentalni oblik i zabave Gospodina Šri Krišne. Iako je veliki nevjernik i ubojica nevinih ptica i životinja, cijelu noć je proveo u velikom čudu gledajući proslavu Ekadašija i slušajući veličanje Gospodina.
Ubrzo nakon izlaska sunca, kralj i njegova kraljevska rodbina – uključujući dvorske mudrace i sve građane – završili su sa slijeđenjem Ekadašija i vratili se u grad Vaidishu. Lovac se vratio u svoju kolibu i zadovoljno pojeo svoj obrok.
Lovac postaje kralj Vasuratha
Kada je lovac umro, zahvaljujući milosti koju je stekao postom na Amalaki vrata Ekadashi i slušanjem o slavama Svevišnje Božanske Osobe, a usto je bio prisiljen probdjeti cijelu noć, postao je dostojan roditi se kao veliki kralj koji ima mnogo kočija, slonova, konja i vojnika. Njegovo ime je bilo Vasuratha, sin Kralja Vidurathe, vladao je kraljevstvom Jayanti.
Kralj Vasuratha bio je snažan i neustrašiv, sjajan kao Sunce, i lijep kao Mjesec. Bio je snažan kao Šri Višnu, a u oprostu kao Zemlja. Vrlo milosrdan i istinoljubiv, kralj Vasuratha uvijek je s ljubavlju uzvraćao božansku službu Svevišnjem Gospodinu, Šri Višnuu.
Zato je postao veoma iskusan u poznavanju Veda. Uvijek aktivan u državnim poslovima, uživao je brinući se za svoje podanike, kao da su njegova djeca. Nije trpio ponos kod nikoga i kad bi ga kod nekog primijetio slomio bi ga. Izvodio je mnoga žrtvovanja, i uvijek bi se pobrinuo da siromašni u njegovom kraljevstvu dobiju dovoljno milostinje.
Kralj Vasuratha zalutao u šumi
Jednog dana dok je lovio u prašumi, kralj Vasuratha je sišao s puteljka i izgubio se. Neko vrijeme je lutao, a na kraju kada je postupno odustao, zastao je ispod drveta i, stavivši oružje ispod glave, zaspao.
Dok je spavao, naišlo je pleme domorodaca, koje je zamijenilo kralja sa svojim dugogodišnjim neprijateljem, i počelo razgovarati na koje načine da ga ubiju. ‘’Zato što je ubio naše očeve, majke, šogore, unuke, nećake, i stričeve prisiljeni smo kao luđaci besciljno lutati šumom’’. Tako razgovarajući, pripremali su se ubiti kralja Vasurathu različitim oružjem, uključujući koplja, mačeve, strijele, i čudesnim konopom.
Ali ništa od ovog ubojitog oružja nije moglo ni dotaknuti uspavanoga kralja, te vidjevši to ljudi iz tog plemena su se uplašili. Od straha su izgubili snagu, i umalo i ono malo inteligencije što su imali i skoro se onesvijestili od zbunjenosti i slabosti.
Prelijepa žena spašava kralja
Iznenada se prelijepa žena pojavila iz kraljevog tijela, zbunjujući domoroce. Ukrašena mnogobrojnim nakitom, šireći čudesne mirise, noseći lijep vijenac oko vrata, njezine namrgođene obrve pokazivale su bijes, a u njezinim crvenim očima plamtjela je vatra, izgledala je kao utjelovljena smrt.
Sa svojim plamtećim diskom brzo je ubila sve plemenske lovce, koji su pokušali ubiti usnulog kralja.
Tada se kralj probudio i kada je vidio mrtve domoroce kako leže oko njega, iznenadio se. Zapitao se ‘’Jesu li ovo moji silni neprijatelji? Tko ih ja tako nemilosrdno poubijao? Tko je moj slavni dobročinitelj?’’
U tom trenutku začuo je glas s neba, “Pitao si tko ti je pomogao. Pa, koja osoba jedino može pomoći bilo kome u nevolji? To je nitko drugi nego Šri Kešava, Svevišnja Božanska Osoba. On štiti one koji uzmu utočište u Njemu bez sebičnih motiva”.
Kada je čio ove riječi, kralja Vasurathu preplavili su osjećaji ljubavi prema Svevišnjem božanstvu Šri Kešavi (Krišni). Vratio se u svoju predstolnicu i vladao kao drugi Gospodin Indra, bez bilo kakvih prepreka.
“Zato, o Kralju Mandhata”, uzvišeni Vasištha Muni zaključi, “tko god slijedi ovaj sveti Amalaki vrata Ekadahi bez sumnje će dostići vrhovno prebivalište Gospodina Višnua. Toliko je velika milost koja se stječe slijeđenjem ovog najsvetijeg dana.”
Maha-mantra privlači milost Gospodina Krišne
He Krishna karuna-sindho… “O Krišna, oceanu milost…” Tako započinje jedan od slavnih stihova iz vedske literature koji slavi Gospodina Krišnu kao nepregledni ocean ispunjen kapima milosti.
Redovitim mantranjem maha-mantre privlačimo Krišninu pažnju. Kada Krišna, koji je nepresušni ocean milosti, vidi da mu se molimo s poniznošću i ljubavlju, odmah postane sklon podariti svoju milost takvoj sretnoj duši. Njegovo je srce meko poput pamuka i natopljeno je samilošću za one koji ispaštaju nevolje materijalnog postojanja.
Mantranje maha-mantra ima moć privlačenja najprivlačnijeg (riječ krišna na sanskritu označava onoga tko je najprivlačniji).
Hare Krišna Hare Krišna
Krišna Krišna Hare Hare
Hare Rama Hare Rama
Rama Rama Hare Hare
Amalaki vrata Ekadashi ki Jay”
🙏